Teorija evolucije života na Zemlji

Sadržaj:

  1. Šta je uopšte evolucija
  2. Evolucija danas: mutacije i nastanak informacija
  3. Evolucija danas: selekcija i širenje informacija kroz populaciju
  4. Evolucija danas: prirodna selekcija, geni i populacije
  5. Teorija evolucije života na Zemlji
  6. Dokazi: Evoluciona istorija i ugnježdena hijerarhija
  7. Dokazi: Genetika, genomika i tragovi evolucije
  8. Dokazi: Fosilni zapis i razvoj života
  9. Dokazi: Razvojni i fiziološki tragovi
  10. Zakoni prirode ili slučajna konfluenca dokaza?

    Proces promene koji se danas odvija u živom svetu na Zemlji je isto onoliko uređen i nezaobilazan kao i svi drugi fizički procesi. Činjenice su jasne:

  • Mutacije su neizbežne. Osnovni procesi reprodukcije i replikacije ćelija uvek proizvode određen broj mutacija i promena u genetskom kodu.
  • Mutacije neizbežno proizvode varijacije: razlike i novitete u sposobnostima, izgledu i osobinama organizma.
  • Pod selektivnim pritiscima okoline, varijacije neizbežno utiču na sposobnost preživljavanja i reprodukcije date jedinke.
  • Varijacije koje su negativne će nestati iz populacije, pošto jedinke koje ih nose neće uspevati da ostave potomstvo, ili će ostaviti znatno manje potomaka od drugih jedinki.
  • Varijacije koje su neutralne će se prenositi na sledeću generaciju, ali se neće širiti kroz populaciju.
  • Varijacije sa pozitivnim efektima će se prenositi na sledeće generacije, i proširiće se kroz populaciju.
  • Ovim se menja genetski sastav populacije.
  • Promenom genetskog sastava, menja se i sama vrsta.

    Ova (da ponovimo još jednom) neizbežna promena živih vrsta je ono što se naziva evolucija. Ovo je proces koji se događa u živom svetu koji nas okružuje, polako ali sigurno menjajući njegov oblik.

    Tekući procesi evolucije imaju direktan i neprestan efekt na svet u kome živimo, i utiču na mnoge aspekte našeg života. Recimo, poljoprivreda zavisi od naše sposobnosti da kontrolišemo biljne bolesti i insekte koji napadaju biljke koje koristimo za ishranu (pšenicu, kukuruz, pirinač, itd.). No, insekti veoma brzo evoluiraju otpornost prema insekticidima – jedna vrsta kukuruznog moljca je čak evoluirala sposobnost da se hrani insekticidom (višestrukom duplikacijom i serijskim mutacijama). Otud današnji poljoprivrednici u mnogim zemljima manipulišu evolucijom tako što menjaju selektivne pritiske.

    Na primer, u Indiji se pored pesticidima zaštićenih polja namerno sade manja polja nezaštićenih biljaka. Ovo omogućava neotpornim insektima da prežive iz generacije u generaciju, smanjujući snagu selektivnog pritiska, pa samim tim i brzinu kojom će se razviti otpornost.

Teorija evolucije je produkt rada stotina hiljada naučnika kroz skoro dva veka rada.

    Ime Čarlsa Darvina je usko povezano sa evolucijom, ali ne zato što je on “otkrio evoluciju”. Mnogobrojni lekari, biolozi i anatomisti su primetili shemu evolucije u živom svetu daleko ranije. Islamski filozof i mislilac Al-Džahiz je još krajem osmog veka primetio mehanizme prirodne selekcije.  Čuveni Engleski anatom i “otac hirurgije”, Džon Hanter, je uočio evolutivne veze još sredinom osamnaestog veka. Paralelno u Francuskoj, Lamark je predložio da se životinje razvijaju tako što nasleđuju stečene osobine; no, ova ideja se ubrzo pokazala netačnom. Razlog zbog koga je Darvin centralna ličnost u razvoju evolucije je njegova precizna dokazna dokumentacija mehanizma evolucije: prirodne selekcije nad varijacijama. Par decenija kasnije, jedan drugi biolog, Alfred Rasel Volas, je nezavisno od Darvina otkrio istu stvar. Od tada do danas, na stotine hiljada ljudi su polako skupili milione nezavisnih dokaza evolucije i njenog dejstva u živom svetu koji nas okružuje.

    U medicini, evolucija je od kritične važnosti. Razvoj novih lekova i pristupa zavisi od pravilnog razumevanja evolucione istorije, a identifikacija novih meta za razvoj budućih lekova se danas zasniva na evolucionim genetskim analizama. No, današnji procesi evolucije su još kritičniji. Naša najvažnija kategorija lekova, antibiotici, su ugroženi – bakterije evoluiraju otpornost na antibiotike istom brzinom kojom ih mi proizvodimo. Malarija je evoluirala otpornost na kinin, a pojavile su se i vrste otporne na artemisinine (današnju prvu liniju odbrane).

    Čak i kod bolesti kao što je rak, moramo uzeti evoluciju u obzir. Ćelije raka rapidno evoluiraju nove sposobnosti, među kojima je i otpornost na hemoterapiju. Postoji jako mnogo terapija koje su veoma uspešne i skoro unište sve ćelije raka u telu…osim nekolicine koje evoluiraju otpornost, i zatim se razmnože i ubije bolesnika. U ovom konkretnom slučaju, sprečavanje evolucije otpornosti je jedna od najvećih prepreka u uspešnom lečenju raka.

    Dakle, činjenica evolucije – činjenica da se život koji nas okružuje neprestano menja i adaptira kroz procese varijacije i prirodne selekcije – je nezaobilazna.
    Sada, kada smo ovo objasnili, možemo da se okrenemo onome na šta većina ljudi misli kada kaže “evolucija:” kako su ovi procesi proizveli današnju raznovrsnost života.

Evolucija i istorija života na Zemlji

    Do određene granice, možemo napraviti analogiju između evolucije i geoloških procesa. Mi danas posmatramo kako tektonski pokreti izdižu nove planine, dok stare planine polako jede erozija. Vidimo kako se stvaraju naslage i geološki slojevi, i kakve tragove život ostavlja u njima. Ali možemo i da počnemo da kopamo kroz zemlju, i da vidimo šta se dešavalo u prošlosti: procesi koji se odvijaju danas su se takođe događali i u prošlosti, i ostavili su ogromne i neizbrisive tragove.

Geološke činjenice

Primer ogromne veličine i sveobuhvatnosti geoloških tragova možete videti u tekstu o geološkom stubu.

    Isto to vidimo i sa procesima evolucije. Mi danas posmatramo nastanak i mutacije postojećih gena, kao i postepeno menjanje vrsta. Tragovi iz prošlosti, zapisani u genomima današnjih vrsta, u fosilima očuvanim ispod tla kojim hodamo, u velikim geološkim naslagama, i na hiljadama drugih mesta, nam svi ukupno pokazuju šta se, kako i kada desilo.

    U sledeća četiri poglavlja, predstavićemo jedan mali izbor iz ovih dokaza. Ne treba zaboraviti da se svaka linija dokazivanja sastoji iz stotina, hiljada ili čak miliona nezavisnih činjenica koje sve vode ka istom zaključku

    Svaka od ovih činjenica pojedinačno može predstavljati predmet rasprave. Može se sumnjati u određeni podatak, ili u izvor, ili u metodologiju kojom je određeni primerak nađen. No, svi ovi dokazi uzeti zajedno, na gomili, predstavljaju razlog zbog koga se evolucija danas smatra teorijom koja je potvrđena van svake razumne sumnje.

    Počnimo od najstarije grupe dokaza, ugnježdene hijerarhije…

[prethodno poglavlje][nazad na vrh strane][sledeće poglavlje]